Zahtjev za građevinsku dozvolu — stručni savjeti, planiranje i česte greške | Moj Majstor

Kako izgleda zahtjev za građevinsku dozvolu korak-po-korak 📐

Što dobivate ✅

• Kompletiran i usklađen paket projektne dokumentacije spreman za službenu predaju.
• Pripremljene priloge i izjave/potvrde prema zahtjevima postupka i lokacije.
• Predani zahtjev (najčešće digitalno) i strukturiranu evidenciju verzija i dopuna.
• Jasno razgraničeno što je dio postupka, a što ide kao zasebna usluga ili faza projekta.

Proces kreće inicijalnim usklađenjem: što se gradi (novogradnja, dogradnja, rekonstrukcija), na kojoj čestici i u kojem obujmu, te postoji li već idejno rješenje ili se kreće od nule. Već u startu je ključno provjeriti okvire — uvjete prostornog plana, posebne uvjete ako su primjenjivi (npr. zaštita kulturne baštine, prometni pristup, komunalni uvjeti) te stvarno stanje parcele i vlasničke odnose. Ovdje se često otkrije razlika između želja i dozvoljenog, pa dobar projektant predlaže rješenja koja su izvediva i administrativno savršena.

Sljedeći korak je priprema podloga. Ako se radi o postojećem objektu, često treba snimka postojećeg stanja (mjerodavna izmjera) i jasna interpretacija što se zadržava, a što mijenja. Ako je riječ o novogradnji, bitne su geodetske podloge, položaj međa i pristupa, te uvjeti priključenja. Paralelno se radi koordinacija struka: arhitektura postavlja koncept, statika provjerava nosivi sustav, a instalacije se uklapaju tako da kasnije nema “sudara” (npr. greda i ventilacijskih kanala, šahtova i prozora, mjesta brojila i ormara).

Kad je dokumentacija u stabilnoj verziji, radi se provjera. To znači da se pregledava jesu li svi nacrti i tehnički opisi usklađeni, jesu li potpisi/pečati gdje trebaju biti, jesu li prilozi čitljivi i u odgovarajućem formatu, te jesu li svi dijelovi paketa dosljedni (ista oznaka projekta, iste površine, iste kote i nazivi prostora). U praksi, ovo je faza koja sprječava vraćanja zbog formalnih nedostataka. Također se jasno definira što je izvan opsega: primjerice, naknadne promjene investitora na idejnom rješenju nakon zaključavanja paketa, dodatne varijante koje nisu dogovorene ili zasebne studije koje se pokažu potrebnima zbog specifičnosti lokacije.

Nakon predaje, postupak je najčešće interaktivan: tijelo može zatražiti dopunu ili pojašnjenje. Dobra praksa je da projektant vodi komunikaciju i odmah prevodi “administrativni jezik” u konkretne akcije: što treba doraditi, na kojem listu, u kojem dijelu opisa, te kako izbjeći da se promjena prelije na više struka bez kontrole. Tipični izazovi su razlike između stvarnog stanja i starijih podloga, neusklađene površine (npr. obračunske vs. korisne), nejasno prikazana udaljenost ili nedovoljno razrađen prikaz instalacijskih trasa.