Izradu priključka oborinske odvodnje izvode građevinski izvođači, vodoinstalateri i specijalizirane ekipe za odvodnju i zemljane radove. Usluga može obuhvatiti planiranje trase, prihvat oborinske vode s krova, terasa, dvorišta i prometnih površina, ugradnju slivnika i kanalica, iskop, polaganje odvodnih cijevi, revizijska okna, separatore prema potrebi, priključak na javni sustav ili drugi dopušteni ispust te završno uređenje terena.
Dobra oborinska odvodnja ne znači samo odvesti vodu što dalje od objekta. Potrebno je kontrolirati gdje voda ulazi u sustav, kojim putem teče i gdje sigurno završava, bez ugrožavanja objekta, susjednih parcela ili javne infrastrukture.
Povezano pretraživanje: odvodnja, kanalizacija, iskopi
Izrada priključka oborinske odvodnje započinje pregledom lokacije. Utvrđuje se odakle dolazi oborinska voda, kolika je približna površina koju treba odvoditi i gdje se nalazi moguće mjesto ispusta. Posebno se promatraju krovovi, oluci, terase, dvorišta, parkirališta i druge nepropusne površine. Ne treba odvodnju planirati samo prema duljini trase bez procjene količine vode. Nakon toga provjeravaju se uvjeti priključenja na javni sustav. Ako se oborinska voda planira spojiti na javnu oborinsku kanalizaciju, potrebno je provjeriti zahtjeve nadležnog isporučitelja ili upravitelja sustava. Ne treba samostalno spajati privatni sustav na javnu infrastrukturu. Ako javni priključak nije moguć, razmatra se drugi dopušteni način zbrinjavanja oborinske vode, primjerice upojni sustav, retencija ili kontrolirani ispust prema konkretnim uvjetima. Ne treba usmjeravati vodu na susjednu parcelu ili javnu površinu bez odgovarajućeg rješenja. Nakon određivanja odredišta vode planira se trasa. Posebno se određuju početne i završne kote, potrebni pad, položaj slivnika i revizijskih okana. Ne treba trasu postaviti samo prema najkraćoj udaljenosti ako nema dovoljnog pada. Prije iskopa provjeravaju se postojeće podzemne instalacije. Posebno se traže vodovod, kanalizacija, plin, električni i telekomunikacijski vodovi. Ne treba izvoditi strojni iskop bez provjere postojećih instalacija. Nakon iskolčenja izvodi se rov.
Dubina i širina rova ovise o promjeru cijevi, terenu, završnoj površini i uvjetima izvedbe. Ne treba kopati nepotrebno duboko, ali cijev mora biti dovoljno zaštićena od vanjskih utjecaja. Kod trasa ispod prometnih površina posebno se uzima u obzir opterećenje. Ne treba položiti odvodnu cijev plitko ispod kolnika bez odgovarajuće zaštite. Dno rova priprema se za cijev. Posebno se uklanjaju krupni kamen, beton i drugi materijali koji mogu oštetiti cijev. Ne treba položiti cijev izravno na nepravilno ili oštro dno. Prema sustavu izvodi se odgovarajući posteljni sloj. Nakon toga polažu se oborinske cijevi. Promjer se odabire prema očekivanoj količini vode, duljini trase i konfiguraciji sustava. Ne treba koristiti premali promjer samo zato što je jednostavniji za ugradnju. Kod većih krovova i parkirališta posebno se procjenjuje količina vode koju sustav mora prihvatiti. Ne treba jedan mali slivnik koristiti za površinu koja može proizvesti velik dotok vode bez odgovarajućeg proračuna. Nakon polaganja cijevi provjerava se njihov pad. Posebno je važno da nema protupada i udubljenja. Ne treba ostaviti mjesta na kojima se voda može trajno zadržavati. Kod gravitacijskih sustava nagib mora omogućiti siguran odvod prema ispustu. Ne treba pokušavati održati isti pad bez provjere visinskih razlika na cijeloj trasi. Nakon polaganja ugrađuju se slivnici. Slivnici prihvaćaju vodu s dvorišta, terasa, parkirališta ili drugih površina. Posebno se određuje njihov položaj na najnižim točkama. Ne treba postaviti slivnik na mjesto koje nije dovoljno nisko za prihvat vode. Ako se površina proteže na većem području, može biti potrebno više slivnika.
Ne treba očekivati da jedan slivnik može prihvatiti svu vodu s velike površine. Kod slivnika s taložnikom posebno se omogućuje zadržavanje pijeska i krutih nečistoća. Ne treba izostaviti pristup za čišćenje. Nakon toga mogu se ugraditi kanalice. Kanalice se koriste uz garaže, prilaze, terase, bazene i druge površine gdje voda prelazi preko ruba. Posebno se postavljaju s pravilnim padom prema odvodu. Ne treba kanalicu postaviti potpuno ravno ako sustav zahtijeva uzdužni pad. Rešetka kanalice mora odgovarati očekivanom opterećenju. Ne treba koristiti pješačku rešetku na prilazu preko kojeg prelaze automobili. Kod parkirališta i prometnih površina posebno se odabiru elementi prema opterećenju. Ne treba koristiti lagane plastične elemente na mjestima gdje ih mogu oštetiti vozila. Nakon slivnika i kanalica cijevi se spajaju prema planiranoj trasi. Posebno se koriste odgovarajući spojni elementi. Ne treba improvizirati spojeve različitih promjera. Kod promjene smjera koriste se odgovarajući elementi. Ne treba izvoditi oštre promjene smjera bez mogućnosti čišćenja. Revizijska okna omogućuju pregled i čišćenje sustava. Posebno se postavljaju na dugim trasama i mjestima promjene smjera ili prema projektnom rješenju. Ne treba izvesti dugu trasu bez ikakvog pristupa za održavanje kada je revizija potrebna. Poklopac revizijskog okna mora odgovarati površini na kojoj se nalazi. Ne treba koristiti lagani poklopac na prometnoj površini.
Ako se sustav spaja na javnu oborinsku kanalizaciju, mjesto priključenja mora biti izvedeno prema uvjetima nadležnog sustava. Ne treba samostalno bušiti javni kanal ili spajati cijev bez odobrenja. Prije priključenja provjerava se kota i protočnost mjesta spoja. Ne treba spojiti privatni sustav na javnu mrežu ako je priključno mjesto previsoko ili tehnički neprikladno. Ako postoji opasnost od povrata vode iz javnog sustava, potrebno je razmotriti odgovarajuću zaštitu prema konkretnim uvjetima. Ne treba pretpostaviti da javna mreža nikada neće biti preopterećena tijekom velikih oborina. Kod sustava koji koriste retenciju ili upojni element posebno se procjenjuje propusnost tla. Ne treba izvesti upojni sustav bez provjere može li tlo prihvatiti predviđenu količinu vode. Ako je podzemna voda visoka, upojavanje može biti ograničeno. Ne treba vodu usmjeravati u podzemlje bez provjere lokalnih uvjeta. Kod retencijskih spremnika planira se volumen i kontrolirani ispust. Ne treba koristiti spremnik premalog kapaciteta za stvarne potrebe objekta. Nakon velikih kiša retencijski sustav treba imati mogućnost sigurnog pražnjenja. Ne treba ostaviti vodu bez kontroliranog izlaza. Ako se oborinska voda skuplja iz velikih parkirališta ili drugih potencijalno onečišćenih površina, može biti potrebno odgovarajuće prethodno pročišćavanje ili separator prema namjeni i propisima. Ne treba ispuštati onečišćenu vodu u sustav bez provjere zahtjeva. Nakon izvedbe sustav se ispituje. Posebno se provjerava prolazi li voda od slivnika do ispusta bez zadržavanja. Ne treba zatrpati cijevi prije završne kontrole. Ako se pojavi protupad ili curenje, problem treba riješiti prije zatrpavanja.
Kod oborinske odvodnje najvažnije je kontrolirati količinu vode, pad cijevi i mjesto ispusta. Posebno treba provjeriti je li priključak na javni sustav dopušten i pod kojim uvjetima. Ne treba samostalno spajati privatnu odvodnju na javnu infrastrukturu. Prije iskopa potrebno je provjeriti podzemne instalacije. Cijevi moraju imati stabilnu podlogu i odgovarajući nagib. Ne treba ostaviti protupad ili udubljenja u kojima se voda zadržava. Promjer cijevi treba prilagoditi površini koju sustav odvodi. Ne treba koristiti premalu cijev za velike krovove ili parkirališta. Slivnici i kanalice postavljaju se na mjestima na kojima stvarno mogu prihvatiti površinsku vodu. Rešetke moraju odgovarati očekivanom opterećenju. Ne treba koristiti laganu rešetku na prometnoj površini.
Važno: Oborinska voda mora imati siguran put od prihvata do konačnog ispusta. Dobar sustav ne rješava samo lokvu na jednom mjestu, nego kontrolira cijeli tok vode i štiti objekt, teren i okolne površine.
Ovisi o vrsti javnog sustava i lokalnim uvjetima. U nekim područjima oborinske vode odvode se zasebnim sustavom, dok je u drugim slučajevima potrebno drugo rješenje. Prije izvedbe treba provjeriti uvjete nadležnog isporučitelja ili upravitelja sustava.
Ovisno o terenu mogu se koristiti slivnici, kanalice, podzemne cijevi, revizijska okna, retencijski ili upojni sustavi te drugi načini kontroliranog odvoda. Rješenje treba prilagoditi količini vode, propusnosti tla i lokalnim uvjetima.
Uzrok može biti premali nagib, nedovoljan broj slivnika, začepljena odvodna cijev, protupad, loša propusnost tla ili nedovoljan kapacitet sustava. Prije nove izvedbe treba utvrditi gdje točno nastaje problem.
Pravilno izveden priključak oborinske odvodnje osigurava učinkovito odvođenje kišnice, sprječava zadržavanje vode i štiti objekt, dvorište i okolne površine od oštećenja.
Angažirajte izvođače za izradu priključka oborinske odvodnje