Projektiranje dječjih igrališta mogu voditi projektantski uredi, krajobrazni arhitekti, arhitekti, stručnjaci za opremu igrališta i drugi kvalificirani izvođači, ovisno o vrsti i složenosti projekta. Projekt obuhvaća analizu lokacije, raspored opreme, definiranje dobnih skupina, sigurnosnih zona, komunikacija, podloga, zelenila, urbane opreme, pristupačnosti i odvodnje. Ovisno o projektu mogu se planirati ljuljačke, tobogani, penjalice, njihalice, kućice, pješčanici, poligoni i druga oprema.
Kod dječjeg igrališta izgled je važan, ali sigurnost mora biti temelj svakog rješenja. Oprema, podloge, razmaci, pristupi i zone kretanja trebaju se planirati kao jedinstvena cjelina.
Povezano pretraživanje: uređenje okoliša, hortikultura, građevinski radovi
Projektiranje dječjeg igrališta započinje analizom lokacije. Utvrđuju se površina, oblik parcele, postojeći teren, nagib, vegetacija, pristupi i okolni sadržaji. Posebno se provjerava nalazi li se lokacija uz prometnicu, parkiralište, stambene zgrade, školu, vrtić, sportski teren ili drugu javnu površinu. Okruženje utječe na način organizacije igrališta. Posebno se razmatra vidljivost prostora i mogućnost nadzora djece. Ne treba postaviti visoke prepreke ili gusto zelenilo tako da odraslima otežavaju pregled prostora. Prije projektiranja potrebno je provjeriti postojeće instalacije. Na lokaciji mogu prolaziti vodovod, kanalizacija, električni kabeli, plin, telekomunikacije ili sustavi navodnjavanja. Ne treba planirati temelje opreme iznad neprovjerenih instalacija. Nakon analize terena definiraju se korisnici igrališta. Posebno se određuju dobne skupine djece kojima je prostor namijenjen. Malo igralište za predškolsku djecu nema iste potrebe kao prostor namijenjen starijoj djeci. Oprema se odabire prema dobi, sposobnostima i očekivanom načinu korištenja. Ne treba postaviti opremu namijenjenu starijoj djeci u zonu u kojoj će je intenzivno koristiti znatno mlađa djeca bez odgovarajućeg rješenja. Ako igralište koriste različite dobne skupine, mogu se organizirati zasebne ili jasno definirane zone. Posebno se planiraju ulazi i komunikacije između njih. Nakon definiranja korisnika određuje se osnovni koncept igrališta. Projekt može uključivati zonu za ljuljanje, penjanje, spuštanje, ravnotežu, igru uloga, pijesak i druge aktivnosti. Posebno je korisno kombinirati različite vrste kretanja. Ne treba cijelo igralište ispuniti samo jednom vrstom opreme. Raznolikost može potaknuti različite oblike igre. Kod rasporeda opreme posebno se poštuju sigurnosne zone. Svaka sprava mora imati dovoljno slobodnog prostora za korištenje i potencijalno kretanje korisnika.
Ne treba postavljati klupu, stup rasvjete, ogradu ili drugu prepreku unutar zone u kojoj dijete može pasti ili se zaljuljati. Sigurnosne udaljenosti određuju se prema konkretnoj opremi i relevantnim normama. Posebno se provjeravaju zone pada. Kod ljuljački se uzima u obzir prostor ispred i iza sjedala. Kod tobogana se planira prostor izlaza. Kod penjalica i kombiniranih sprava određuju se odgovarajuće zone pada. Ne treba koristiti univerzalnu udaljenost za sve sprave. Svaki proizvod ima svoje tehničke zahtjeve. Nakon rasporeda opreme planiraju se podloge. Podloga mora odgovarati opremi i visini mogućeg pada. Ovisno o projektu mogu se koristiti certificirane amortizirajuće podloge, gumene površine, pijesak, drvena sječka ili drugi odgovarajući materijali. Posebno se provjerava zahtijevana kritična visina pada za konkretnu opremu i podlogu. Ne treba odabrati običan beton ili tvrde pločice ispod opreme s mogućnošću pada. Tvrda podloga može biti prikladna u komunikacijskim zonama, ali ne nužno u zonama pada. Kod projektiranja podloge posebno se planira odvodnja. Voda se ne smije zadržavati ispod amortizirajuće podloge ili na površini igrališta. Ne treba postaviti gumenu podlogu na teren koji stalno zadržava vodu bez odgovarajućeg sustava odvodnje. Ako se koristi rastresiti materijal, potrebno je predvidjeti njegovo redovito nadopunjavanje i održavanje. Posebno se planira rubna stabilizacija takve podloge. Nakon toga definira se pristup igralištu. Posebno se planiraju pješački ulazi, staze i prostor za kolica. Ako je igralište javno ili je predviđeno za širi krug korisnika, pristupačnost treba uključiti već u početnoj fazi projekta. Ne treba pristupačni ulaz rješavati tek nakon završetka gradnje. Komunikacije trebaju biti dovoljno široke i izvedene bez nepotrebnih prepreka. Posebno se planiraju prijelazi između različitih podloga. Ako postoji visinska razlika, treba je riješiti odgovarajućim nagibom ili drugim pristupačnim rješenjem.
Ne treba ostaviti rubove ili stepenice na glavnoj komunikacijskoj trasi ako nisu nužni. Kod opreme koja je namijenjena korisnicima različitih sposobnosti može se razmotriti uključivanje elemenata pristupačnih djeci s različitim motoričkim mogućnostima. Posebno se planira dovoljno prostora za pomoć odrasle osobe kada je potreban. Nakon komunikacija planira se ograda. Ograda može pomoći u odvajanju igrališta od ceste, parkirališta ili druge opasne zone. Posebno se provjerava da nema oštrih završetaka ili otvora kroz koje se dijete može zaglaviti. Ne treba koristiti ogradu samo zato što je vizualno atraktivna ako nije prikladna za dječje igralište. Vrata i ulazi trebaju biti sigurni i funkcionalni. Posebno se razmatra mogućnost izlaska djeteta prema prometnici. Ako postoji rizik izlaska izvan igrališta, ulaz treba biti organiziran tako da odrasli mogu lako nadzirati prolaz. Nakon toga planira se urbani namještaj. Klupice, koševi, stalci za bicikle, stolovi i druga oprema trebaju biti postavljeni izvan sigurnosnih zona. Posebno se razmatra položaj klupa za roditelje. Klupa treba omogućiti dobar pregled prostora. Ne treba postaviti sjedeće elemente iza visokih prepreka ili gustog grmlja ako se time otežava nadzor. Koševi za otpad postavljaju se tako da budu dostupni, ali da ne ometaju dječju igru. Posebno se pazi na stabilnost svih elemenata. Nakon urbanog namještaja planira se zelenilo. Drveće može osigurati hlad, ali mora biti pravilno pozicionirano u odnosu na opremu i sigurnosne zone. Ne treba saditi stablo neposredno uz spravu ako korijenje može utjecati na podlogu. Posebno se razmatraju grane i mogućnost njihova loma. Biljne vrste biraju se prema lokaciji i namjeni. Ne treba koristiti biljke s otrovnim plodovima, bodljama ili drugim svojstvima koja mogu predstavljati rizik za djecu. Posebno se provjerava eventualna alergena ili iritirajuća svojstva biljaka kada je to relevantno. Kod postojećih stabala procjenjuje se njihovo stanje. Oštećeno ili nestabilno stablo ne treba ostaviti iznad prostora za igru bez odgovarajuće stručne procjene. Nakon toga planira se rasvjeta kada se igralište koristi u uvjetima smanjene vidljivosti. Rasvjetna tijela moraju biti postavljena tako da ne predstavljaju prepreku i da ne stvaraju opasne sjene ili blještanje. Posebno se štite električne instalacije. Ne treba postavljati nezaštićene kabele unutar dječjeg prostora.
Električne instalacije treba izvesti odgovarajuće kvalificirana osoba. Nakon rasporeda svih elemenata izrađuje se projektna dokumentacija. Posebno se prikazuju dimenzije, položaj opreme, sigurnosne zone, podloge, komunikacije, ograda, zelenilo i urbana oprema. Ne treba izvoditi igralište samo prema skici bez provjere tehničkih zahtjeva opreme. Za svaku spravu potrebno je imati odgovarajuće podatke proizvođača. Posebno se provjeravaju zahtjevi za temeljenje, sigurnosne zone i podlogu. Ako se koristi više proizvođača, zahtjevi svakog proizvoda trebaju biti međusobno usklađeni. Ne treba pretpostaviti da svi tobogani, ljuljačke i penjalice imaju iste zahtjeve. Nakon odabira opreme provjerava se dokumentacija i usklađenost s relevantnim normama. Za opremu dječjih igrališta posebno su važne norme koje uređuju sigurnosne zahtjeve i metode ispitivanja. Projektant i izvođač trebaju provjeriti koje su norme i zahtjevi primjenjivi na konkretan projekt. Posebno se provjerava dokumentacija o sukladnosti opreme. Ne treba ugrađivati nepoznatu ili tehnički nedokumentiranu opremu samo zato što je cjenovno povoljnija. Nakon toga planira se temeljenje. Svaka sprava zahtijeva odgovarajući način sidrenja i temelj prema uputama proizvođača. Posebno se provjerava dubina i dimenzija temelja. Ne treba improvizirati temelje prema iskustvu s drugom opremom. Kod betonskih temelja treba uzeti u obzir vrijeme očvršćivanja prije montaže i korištenja opreme. Nakon temeljenja ugrađuju se sprave. Posebno se provjerava vertikalnost i stabilnost. Ako je oprema sidrena u beton, pričvrsni elementi moraju biti odgovarajuće izvedeni. Ne treba ostaviti izložene oštre ili stršeće dijelove. Svi spojevi moraju biti zaštićeni prema zahtjevima proizvoda. Nakon montaže provjeravaju se pokretni dijelovi. Ljuljačke, njihalice i drugi elementi moraju imati odgovarajuću slobodu kretanja. Posebno se provjerava da ništa ne ulazi u putanju kretanja. Ne treba postaviti dvije sprave tako blizu da se njihove zone korištenja preklapaju. Nakon ugradnje podloge provjerava se njezina izvedba. Posebno se mjeri debljina amortizirajućeg sloja kada je relevantna.
Kod projektiranja dječjeg igrališta sigurnost treba biti osnovni kriterij. Posebnu pažnju treba posvetiti dobi korisnika, rasporedu opreme, sigurnosnim zonama i podlozi. Svaka sprava ima svoje tehničke zahtjeve pa se ne treba oslanjati na univerzalne razmake. Ljuljačke, tobogani, penjalice i kombinirane sprave moraju imati dovoljno prostora za sigurno korištenje i zone pada. Podloga mora odgovarati mogućoj visini pada i zahtjevima konkretne opreme. Tvrde površine ne treba postavljati u zonama pada ako nisu dio odgovarajućeg sigurnosnog sustava. Posebno je važna odvodnja kako se voda ne bi zadržavala ispod ili na podlozi. Kod rastresitih podloga potrebno je računati na njihovo pomicanje i redovito nadopunjavanje. Pristup igralištu treba planirati tako da je siguran i, gdje je primjenjivo, pristupačan. Ograda i ulaz moraju spriječiti nekontrolirani izlazak prema prometnici ili drugim opasnim zonama. Posebno se provjeravaju otvori, rubovi i završeci ograde. Klupice, koševi, rasvjeta i druga urbana oprema ne smiju ulaziti u sigurnosne zone. Zelenilo treba odabrati prema sigurnosti djece, a stabla ne smiju ugrožavati opremu ili preglednost. Oprema treba imati odgovarajuću tehničku dokumentaciju, a temeljenje i sidrenje moraju biti izvedeni prema zahtjevima proizvođača. Nakon montaže potrebno je provesti završni pregled prije otvaranja igrališta. U uporabi se redovito pregledavaju spojevi, lanci, užad, sjedala, podloge, sidra i konstrukcija. Ako se pojavi oštećenje, spravu treba prema potrebi odmah izuzeti iz uporabe. Posebno se vode računa o pregledima nakon jakog vjetra, vandalizma ili drugih događaja koji mogu utjecati na sigurnost.
Važno: Dječje igralište nije samo skup sprava postavljenih na slobodnu površinu. Sigurnosne zone, podloge, komunikacije, ograda, odvodnja i mogućnost nadzora moraju biti planirani zajedno.
Projekt može obuhvatiti analizu lokacije, raspored opreme, sigurnosne zone, podloge, odvodnju, pristupe, ogradu, urbano opremanje, zelenilo, rasvjetu i tehničke detalje potrebne za izvedbu.
Ne postoji jedna podloga najbolja za svako igralište. Odabir ovisi o opremi, visini mogućeg pada, načinu korištenja, održavanju i uvjetima lokacije. U zonama pada potrebno je koristiti odgovarajuću amortizirajuću podlogu.
Potreba za ogradom ovisi o lokaciji i rizicima u okolini. Posebno se razmatra ograda kada je igralište uz prometnicu, parkiralište, vodenu površinu ili drugu zonu iz koje bi dijete moglo nekontrolirano izaći.
Dobro projektirano dječje igralište objedinjuje sigurnost, funkcionalnost, pristupačnost i zabavu za sve dobne skupine. Od analize terena do odabira opreme i sigurnosnih podloga, svaki detalj važan je za kvalitetnu izvedbu.
Pronađite majstora za projektiranje dječjih igrališta