Izrada i montaža krovnih žljebova — stručni savjeti, limarski radovi i česte greške | Moj Majstor

Kako izgleda izrada i montaža krovnih žljebova

Što dobivate

• Mjerenje krova i određivanje dimenzija žljebova
• Izradu ili pripremu oluka i pripadajućih limarskih elemenata
• Montažu nosača, žljebova, slivnika i odvodnih cijevi
• Provjeru nagiba, spojeva i protoka oborinske vode

Izrada i montaža započinju pregledom krova i strehe. Utvrđuje se duljina krovnih ploha, položaj strehe, nagib krova i mjesta na kojima se voda prirodno skuplja. Analizira se koliko krovnih ploha odvodi vodu prema pojedinom žlijebu. Posebno se određuju položaji slivnika i odvodnih cijevi. Kod većih krovova može biti potrebno predvidjeti više odvodnih mjesta kako bi se izbjeglo preopterećenje pojedinog dijela žlijeba. Procjenjuje se potrebni kapacitet sustava prema površini krova i lokalnim oborinskim uvjetima. Odabire se materijal i oblik žlijeba. Mogu se koristiti pocinčani i plastificirani lim, aluminij, bakar ili drugi materijali predviđeni za krovnu odvodnju. Profil žlijeba i promjer odvodnih cijevi odabiru se prema konkretnom sustavu. Ako se žlijeb izrađuje po mjeri, lim se reže i oblikuje prema potrebnim dimenzijama. Savijanje se izvodi tako da se zadrži pravilan profil i osigura dovoljna krutost elementa. Izrađuju se završne kapice, spojni elementi, kutovi i slivnici prema izvedbi krova. Kod složenijih krovova kutovi žljebova oblikuju se tako da omogućuju nesmetan prolaz vode.

Prije montaže pregledava se strešna konstrukcija na koju će se pričvrstiti nosači. Provjerava se stanje strešne daske, rogova i drugih elemenata. Ako su nosači predviđeni za pričvršćivanje na čelo rogova ili drugu konstrukciju, provjerava se njezina čvrstoća. Oštećeni ili oslabljeni dijelovi saniraju se prije ugradnje. Označava se početna i završna visina žlijeba kako bi se dobio pravilan nagib prema slivniku. Nosači se postavljaju u odgovarajućem razmaku prema materijalu, profilu i tehničkim zahtjevima sustava. Posebno se pojačavaju područja oko slivnika, kutova i drugih mjesta s većim opterećenjem vodom. Nosači moraju biti čvrsto pričvršćeni i pravilno poravnati. Nakon montaže nosača ugrađuje se žlijeb. Elementi se postavljaju u nosače i međusobno povezuju. Spojevi se izvode odgovarajućim spojnicama ili limarskim postupkom, ovisno o materijalu i sustavu. Kod metalnih žljebova potrebno je predvidjeti toplinsko širenje elemenata tamo gdje sustav to zahtijeva.

Žlijeb ne smije biti pričvršćen na način koji onemogućuje predviđeno pomicanje materijala uslijed temperaturnih promjena. Na krajevima žlijeba postavljaju se završne kapice. Kod unutarnjih i vanjskih kutova koriste se odgovarajući kutni elementi ili se izrađuju limarski spojevi prema izvedbi. Posebna pažnja posvećuje se brtvljenju spojeva kako ne bi došlo do kapanja ili curenja vode. Na predviđenim mjestima ugrađuju se slivnici. Otvor za slivnik izrađuje se precizno kako bi se osigurao pravilan prijelaz vode iz žlijeba u odvodnu cijev. Spoj slivnika i žlijeba mora biti stabilan i vodonepropustan. Na slivnik se povezuje odvodna cijev. Cijevi se postavljaju prema projektiranoj vertikalnoj ili prilagođenoj trasi. Ako je potrebno zaobići strehu, balkon ili drugi istaknuti element, koriste se odgovarajuća koljena. Odvodne cijevi pričvršćuju se obujmicama na odgovarajućem razmaku. Obujmice moraju omogućiti stabilnost cijevi bez nepotrebnog deformiranja. Na donjem kraju cijevi izvodi se priključak na predviđeni sustav odvodnje. Voda se može odvesti prema oborinskoj kanalizaciji, upojnom sustavu, spremniku za kišnicu ili drugom predviđenom mjestu.

Posebno treba paziti da se voda ne ispušta neposredno uz temelje ako bi to moglo uzrokovati zadržavanje vlage. Kod spajanja na podzemni sustav provjerava se prohodnost odvoda. Ako sustav ima sigurnosni preljev, provjerava se njegov položaj i funkcionalnost. Nakon montaže provjerava se nagib cijelog žlijeba. U žlijeb se kontrolirano dovodi voda i prati njezin tok prema slivniku. Provjerava se da voda ne zastaje i da ne prelazi preko prednjeg ruba. Posebno se pregledavaju svi spojevi, kutovi, završne kapice i slivnici. Odvodna cijev se ispituje protokom vode kako bi se utvrdilo postoji li začepljenje ili nepravilnost. Nakon testa uklanjaju se metalne opiljke, ostaci materijala i nečistoće koje bi mogle začepiti odvod. Kod limenih sustava pregledavaju se rezani rubovi i mjesta obrade kako bi se smanjila mogućnost pojave korozije. Završno se provjerava da žlijeb ima pravilan nagib, da su nosači stabilni i da su svi spojevi funkcionalni.