Projektiranje elektroinstalacije u stanu radi ovlašteni elektroprojektant (inženjer elektrotehnike), često u suradnji s arhitektom i izvođačem elektroinstalacija. Uloga projektanta nije “nacrtati utičnice”, nego postaviti cjelovitu logiku sustava: raspored strujnih krugova, opterećenja, zaštite (FID/RCD, osigurači), uzemljenje, glavnu i podrazdjelnike, rasvjetu i upravljanje, te pripremu za slabiju instalaciju (internet, TV, videonadzor) kad je potrebno. U tipičnom obuhvatu su tlocrtne sheme, jednopolne sheme razdjelnog ormara, specifikacije opreme i upute za izvedbu, usklađeno s važećim normama i pravilima struke. Povezani pojmovi koji se prirodno vežu su elektro projekt, shema razvodnog ormara, rasvjetni plan i strujni krugovi.
Dobar elektro projekt čini stan sigurnijim i praktičnijim: dovoljno utičnica, pametno podijeljeni krugovi i rasvjeta koja radi “kako živite”.
Povezano pretraživanje: elektroinstalacije stan, razvodni ormar shema, plan rasvjete
Proces obično kreće sažetkom u kojem se razjasni kako koristite prostor: rad od kuće, broj uređaja u kuhinji, plan grijanja/hlađenja, perilice i sušilice, punjači, multimedija, te želite li pametne prekidače, scenarije rasvjete ili pripremu za buduće nadogradnje. Dobra početna pitanja nisu tehnička, nego životna: gdje ostavljate ključeve, gdje se puni mobitel, gdje je usisavač, gdje stoji router, imate li radni stol i koliko monitora. Iz toga nastaje funkcionalan raspored utičnica i rasvjete, bez produžnih kablova i naknadnih rješenja.
Slijedi analiza postojećeg stanja (ako je adaptacija): provjera dovoda i razvodnog ormara, stanja instalacije, uzemljenja i mogućnosti proširenja. Projektant procjenjuje koje potrošače treba izdvojiti na zasebne krugove (npr. kuhinjski uređaji, perilice, klima, bojler), gdje su logične trase (pod, strop, šlicevi), te kako izbjeći križanja s vodovodom i drugim instalacijama. Ako se mijenja raspored prostorija ili kuhinje/kupaonice, elektro projekt se usklađuje s novim položajima elemenata, visinama radnih ploha i ugradbenim uređajima. U ovoj fazi često se “spašava” budžet i živci, jer se na papiru vidi što bi kasnije značilo dodatno štemanje ili razbijanje gotovih obloga.
Nakon toga dolazi razrada strujnih krugova i zaštita. Ključ je u ravnoteži: previše krugova može nepotrebno zakomplicirati razvod i izvedbu, a premalo krugova vodi do preopterećenja i izbacivanja osigurača “baš kad treba”. Projektant zato slaže logiku po zonama i namjeni (rasvjeta odvojeno od utičnica, kuhinja i kupaonica s posebnim režimom, snažni potrošači zasebno), te definira zaštitne uređaje i njihovu selektivnost. U praksi to znači da kvar na jednom krugu ne “gasi” pola stana i da su osjetljive zone dodatno zaštićene. Ako je smisleno, planira se i prenaponska zaštita te prostor u ormaru za buduće module (npr. pametna automatika, dodatni krugovi, punjač za romobile).
Paralelno se radi rasvjetni plan: opća rasvjeta, radna rasvjeta (kuhinja, radni stol), ambijentalna rasvjeta i upravljanje (tipke, prekidači, dimmeri, senzori). Ovdje se često radi najveća razlika u dojmu prostora. Projektant će paziti na broj i poziciju rasvjetnih tijela, način upravljanja s logičnih mjesta (ulaz, uz krevet, uz kauč), te na pripremu za LED trake i napajanja koja se kasnije ne vide. Ako imate spuštene stropove ili knauf, projekt se usklađuje s podkonstrukcijom i servisnim pristupom.
Kad su tlocrti i krugovi definirani, izrađuje se jednopolna shema razvodnog ormara i specifikacija opreme. To je “prevoditelj” između ideje i izvedbe: izvođač zna što i kako spaja, a vi imate dokument koji ostaje za buduće intervencije, servis ili prodaju stana. U dobroj praksi, projektant naznači i ključne detalje: visine ugradnje, tipove utičnica, posebne zahtjeve u kupaonici, te mjesta gdje treba rezervirati kanale ili cijevi.
Najčešća greška je projekt raditi “od oka”, bez stvarnih navika korištenja prostora—rezultat su produžni kablovi, premalo krugova i prekidači na nelogičnim mjestima. Druga greška je miješanje pojmova: skica rasporeda nije zamjena za projekt s krugovima, zaštitama i shemom ormara. Treća je ignoriranje koordinacije: kuhinja, knauf i keramika često “pojedu” planirane trase ili pozicije utičnica. Četvrta je preskakanje provjere postojećeg dovoda i ormara: ponekad ograničenje nije u željama, nego u mogućnostima priključka i prostoru u razdjelniku. I naposljetku, pazite da su promjene tijekom radova definirane (tko odobrava, kako se dokumentiraju) — jer elektro je jedna od struka gdje se naknadna izmjena najskuplje plaća kroz razbijanje i ponovno zatvaranje.
Prije zaključavanja projekta prođite stan “u hodu” i simulirajte rutine (ulaz, kuhanje, rad, spavanje) — tako najlakše ulovite nedostajuće utičnice i nelogične prekidače.
Ako se radi o manjim zahvatima, ponekad je dovoljna tehnička razrada i dogovor s električarom. No čim mijenjate raspored prostorija, kuhinju/kupaonicu, razvodni ormar ili dodajete snažne potrošače, projekt donosi sigurnost i preglednost.
Pravilo nije “što više, to bolje”, nego da se krugovi podijele po namjeni i opterećenju. Dobar projekt osigura da kuhinja i snažni potrošači ne dijele isti krug s ostatkom stana te da kvar ne ugasi ključne zone.
Mjesto za router, napajanja za LED trake, utičnice uz krevet i radni stol te priprema za klimu. Često se zaboravi i “servisna logika” u ormaru: prostor za buduće module i jasno označavanje krugova.
Projektiranje elektroinstalacije u stanu: tko sudjeluje, što dobivate i kako teče proces. Savjeti, kontrolna lista i FAQ za pregledne i vizualno jasne prikaze shema, rasporeda instalacija, sigurnosnih rješenja i tehničkih preporuka.
Pronađite arhitekta za projektiranje elektroinstalacija u stanu