Troškovnik građevinskih radova — stručni savjeti, planiranje i česte greške | Moj Majstor

Kako izgleda troškovnik građevinskih radova korak-po-korak 📐

Što dobivate ✅

• Strukturiran dokument sa stavkama, jedinicama mjere i količinama po fazama i vrstama radova.
• Jasne opise i specifikacije (materijali, standard ugradnje, minimalne tehničke karakteristike).
• Podlogu za prikupljanje i usporedbu ponuda te transparentnu tablicu za evaluaciju.
• Osnovu za kontrolu izvedbe i obračun radova (situacije), uz napomene o izuzecima i pretpostavkama.

Sve počinje pregledom projektne dokumentacije. Inženjer traži nacrte, presjeke, tehničke opise i detalje – jer bez jasnih podloga nastaju “rupe” koje kasnije postaju izvori sporova. U ovoj fazi se utvrđuje i razina razrade: radi li se o okvirnom troškovniku za planiranje ili o detaljnom ponudbenom troškovniku za natječaj i ugovaranje. Što je projekt precizniji, to troškovnik može biti konkretniji, s manje pretpostavki.

Nakon toga slijedi razrada strukture. Radovi se grupiraju po logici gradnje i po strukama, kako bi izvođači mogli brzo pronaći svoj dio i ponuditi realne cijene. Tipične cjeline su pripremni i zemljani radovi, temeljenje i konstrukcija, zidarski i betonski radovi, krov, stolarija, fasada i toplinska izolacija, završni radovi, te eventualno uređenje okoliša. Važno je da struktura bude čitljiva: previše spajanja stavki skriva trošak, a previše sitnih stavki otežava ponudu. Cilj je ravnoteža – dovoljno detaljno za usporedbu, dovoljno jasno za izvedbu.

Ključna etapa je izračun količina (količnik). Tu se iz nacrta izvlače m2, m3, komadi, dužine i mase: površine zidova i podova, volumeni betona, količina armature (ako je dostupno), broj i dimenzije otvora, metraže instalacijskih prodora koji utječu na građevinske radove. Dobar troškovnik ne “pogađa” količine, nego ih računa i bilježi pretpostavke (npr. visine, slojevi, gubici). Posebno se pazi na kritične točke: spojeve, hidroizolacije, limariju, parapete, nagibe i detalje koji često nisu jasno nacrtani, ali značajno utječu na izvedbu.

Kada je troškovnik složen, slijedi interna provjera: jesu li pokrivene sve faze, postoje li duplikati, nedostaju li stavke tipa skele, zaštite, odvoz, čišćenje, privremeni pristupi ili ispitivanja. Provjerava se i logika: da se radovi ne naplaćuju dvaput, ali i da se ne “zaboravi” nešto što će se sigurno morati napraviti. Ako se troškovnik koristi za natječaj, često se priprema i format za ispunu ponuda (jedinične cijene, ukupno, napomene), te pravila: kako se tretiraju alternative, koji su uvjeti za zamjenske materijale i kako se prijavljuju odstupanja.

U završnici, troškovnik postaje alat za razgovor. Investitor može postaviti jasna pitanja: gdje je najveći rizik, koje stavke ovise o nepoznanicama (npr. postojeće stanje), što je izvan opsega i kako će se obračunavati promjene. Tipični izazovi su nedovoljno razrađeni detalji, neusklađenost arhitekture i izvedivosti te “sitnice” koje nisu sitne (limarija, brtvljenja, završeci). Najbolji način da se to minimizira je dosljedno zapisivanje pretpostavki i jasna definicija standarda izvedbe – tako se na gradilištu rjeđe pregovara pod pritiskom vremena.